Postupci u prvom stupnju
Kod parnica o ništavosti ženidbe najčešće se primjenjuje redoviti sudski postupak. Osim redovitog sudskog postupka, u slučaju očite ništavosti moći će se od sada primijeniti i kraći ženidbeni postupak pred biskupom.
Redovito parnično suđenje u kanonskome pravu odvija se kroz 5 različitih faza: uvođenje parnice, istražna i dokazna faza, raspravna faza, odlučujuća faza i završna faza.
1) Uvođenje parnice obuhvaća podnošenje tužbe i utvrđivanje predmeta spora. Iz tužbe mora jasno proizlaziti kanonski razlog ništavosti ženidbe, tj. moraju se izložiti barem općenito činjenice i dokazi kojima se potvrđuje ono što se tvrdi. Kad zaprimi tužbu, sudski vikar, ako smatra da ona ima nekog temelja, donosi odluku o prihvaćanju tužbe i naredi da se primjerak priopći branitelju veze te tuženoj stranci, dajući joj rok da iznese svoje mišljenje o zahtjevu. Kada prođe navedeni rok sudski vikar svojom odlukom odredi formulu dvojbe.
2) U istražnoj fazi parnice preslušavaju se stranke u postupku (tužitelj i tužena stranka), a u dokaznoj fazi parnice parnične stranke podnose dokaze (npr. preslušavaju se svjedoci, dostavljaju isprave, ako je potrebno pristupa se vještačenju stranaka i dr.). Nakon istraživanja parnice, strankama se daje pravo uvida u spise parnice. Ta se faza završava zaključenjem dokaznoga postupka.
3) U raspravnoj fazi stranke u parnici podnose svoje obrane i primjedbe, kojima se dodaju primjedbe branitelja veze i promicatelja pravde, ako sudjeluje u suđenju.
4) Po završetku rasprave, predsjednik sudskoga vijeća utvrđuje koji će se dan i sat sastati suci da bi donijeli odluku. Nakon što se zazove božansko ime suci redom iznesu zaključke, utvrđuje se što treba stajati u odredbenom dijelu presude tj. je li ništavost ženidbe dokazana ili nije dokazana.
5) Nakon što se izradi presuda ona se dostavlja strankama u postupku. Presuda, kojom je prvi put ženidba proglašena ništavom, postaje izvršna nakon isteka određenih rokova. Stranka koja se smatra oštećenom, a isto tako promicatelj pravde i branitelj veze, imaju pravo podnijeti ništovnu žalbu protiv presude ili priziv protiv iste.
U svakoj parnici sudjeluju suci, branitelj veze, bilježnik, a od slučaja do slučaja promicatelj pravde, odvjetnici, vještaci i tumači.
Kraći postupak pred biskupom odvija se na sljedeći način:
Sam dijecezanski biskup mjerodavan je suditi u tim kraćim postupcima. Riječ je o postupcima za koje će se trebati ispuniti sljedeći uvjeti: 1° da zahtjev podnesu oba ženidbena druga ili jedan ženidbeni drug uz suglasnost drugoga; 2° okolnosti stvari i osoba, potkrijepljeni svjedočanstvima ili ispravama, ne zahtijevaju pomnije ispitivanje ili istraživanje te jasno ukazuju na ništavost.
Odluku o vođenju kratkog postupka pred biskupom donosi sudski vikar koji ujedno imenuje suca istražitelja, prisjednika i bilježnika.
Nakon provedenog istraživanja i roka za primjedbe spisi parnice dostavljaju se dijecezanskom biskupu. Dijecezanski biskup prije suđenja savjetuje se sa istražiteljem i prisjednikom, razmatra primjedbe branitelja veze i, ako ih ima, obrane stranaka, i ako stekne moralnu sigurnost o ništavosti ženidbe donosi presudu. Ako dijecezanski biskup neće steći moralnu sigurnost o ništavosti ženidbe spise parnice vratit će u redoviti način postupanja.
Protiv presude biskupa u kratkom postupku moguć je priziv na metropolita ili na Rimsku rotu; ako je presudu donio metropolit priziva se na najstarijeg sufragana, po uspostavi sufraganske biskupije.